One ne znaju za milost ni oprost
'U glavu' Rite Bullwinkel donosi sirovu borbu osam tinejdžerica, a kritika roman hvali kao 'zaokruženo djelo' kakvo se rijetko viđa u prvijencima
Artemis je djevojka koja uvijek misli da će pobijediti. Mrzi svoju najstariju sestru, koja je već prije osvojila Kup Kćeri Amerike, dok je srednja sestra osvojila srebro. Čak i da Artemis postane najbolja u zemlji, najbolja boksačica u dobi do osamnaest godina, i dalje će biti iza svoje najstarije sestre, najuspješnije od sestara Victor. Andi Taylor se lupa šakom po trbuhu, priprema se za meč i razmišlja o dječaku koji se utopio na bazenu na kojem je ona kao tinejdžerica radila kao spasilac. Nije ga spasila, ubila je četverogodišnjeg dječaka svojom nepažnjom, nepažnjom tinejdžerice. Tako ona razmišlja. Tinejdžeri ne bi smjeli raditi kao spasioci, “vrti” Andi u sebi dok se priprema za meč. Andi i Artemis dvije su od osam djevojaka u romanu, koje su se došle natjecati za najbolju mladu boksačicu u zemlji. Jedna sa sobom nosi užasnu tragediju na bazenu, druga pritisak obitelji, zbog koje mora pobijediti, treća želi ubrzati ili zaustaviti vrijeme, četvrta želi biti dobra u nečemu – svaka od osam tinejdžerica, mladih boksačica žrtvovala je nešto ne bi li došla u Reno, u Nevadu, na veliki boksački turnir, sport u kojem se moraju “muški” tući, ali i potući predrasude da je to sport rezerviran za muškarce. Dvostruko se moraju boriti, u ringu, i za svoje snove, ideje, protiv nekih demona i frustracija, teških obiteljskih odnosa. Što te mlade žene potiče da se tuku, tako brutalno bore? Upravo nam to otkriva “U glavu” Rite Bullwinkel, autorice ovog, debitantskog joj, romana, u originalu naslova “Headshot”, koji je bio među finalistima za Pulitzera, ušao je i u uži izbor za Booker Prize i Dublin Literary Award. Lani je Bullwinkel dobila Addison M. Metcalf Award, koja se svake druge godine dodjeljuje mladom američkom piscu iznimnog potencijala. Inače je docentica engleskog jezika na Sveučilištu San Francisco i gostujuća profesorica američke književnosti programa Picador na Sveučilištu Leipzig.
“U glavu” je posvetila sestri Audrey, “koja je svemu tome svjedočila”. Roman nas vodi u svijet ženskog boksa, sirov svijet istodobno pun emocija, humora i nježnosti, nevjerojatne želje za pobjedom, samodokazivanjem, dokazivanjem gradu i svijetu. Svijet je to pun žudnje, ali i zavisti, ludila u glavi i tijelu, životinjske snage koja ove mlade žene potiče na brutalnu borbu. “Ritmična, snažna proza Bullwinkel daje glas i djelatnost skupini djevojaka koje inače možda ne bi bile viđene te na ih pokazuje u punom žaru mladosti, u težnji za priznanjem i slavom…”, napisao je Associated Press o romanu, i to je doista tako – iz predrasuda, neznanja, tko zna čega još ne pratimo ženski boks.
No ovo je puno više roman o ženskoj snazi, o djevojkama koje stavljaju rukavice da bi se lavovski borile u ringu, a opet, skidaju ih kad nam pokazuju svoje unutarnje bitke, svoju krhkost, mladost, nježnost. Bullwinkel nas vodi u svijet tinejdžerskih djevojaka, koje odrastaju u ringu. “I roditelji i treneri, i prljavo bijeli, sklepani zbog muškaraca koje je turnir Kćeri Amerike proglasio bodovnim sucima, beživotni su na jedan specifičan način koji se kosi s nezadrživim sjajem ovih mladih boksačica. Mrlje od znoja koje suci imaju ispod pazuha izgledaju izrazito ovostrano i nezdravo, kao očiti znak raspada ljudskih bića, a tome nema ni traga u ovih boksačica”, piše Bullwinkel.
