Trump kao monstrum iz Kingova horora

“Pisac ne može biti neutralan promatrač. Biti apolitičan u vremenima nepravde znači biti na strani tlačitelja”, napisala je Margaret Atwood u jednom od svojih eseja. Taj njezin literarno-politički habitus bez sumnje dijeli i Stephen King, jedan od najpoznatijih i najtiražnijih suvremenih američkih pisaca koji već desetljećima izaziva pažnju ne samo svojim književnim opusom, već i svojim političkim stavovima. Iako je njegova slava ponajprije vezana uz horor i nadnaravne trilere, King nerijetko koristi svoju književnost i javnu eksponiranost kako bi komentirao i kritizirao društvene, političke i moralne devijacije u američkom društvu. Jedna od najdražih meta njegovih otrovnih kritika je Donald Trump, čovjek kojega King javno optužuje za poticanje mržnje, autoritarnost i razaranje američkih demokratskih institucija. Njegove kritike imaju dodatnu, ‘literarnu’ težinu: u svom romanu “Mrtva zona” iz 1979. godine – davno prije nego je Trump uopće razmišljao o ulasku u politiku – King je stvorio lik beskrupuloznog političara kojim je proročanski anticipirao pojavu aktualnog američkog predsjednika.

Znastvenofantastični horor triler “Mrtva zona” – Kingov prvi bestseler – objavljen je 2024. godine na hrvatskom. U njemu se pojavljuje lik Grega Stillsona, karizmatičnog, ali psihološki nestabilnog političara, krajnje opasnog populista s ambicijama koje prijete narušiti međunarodni poredak i ugroziti svjetski mir. Nakon što je Donald Trump 2016. godine prvi put ušao u Bijelu kuću, brojni kritičari i čitatelji nisu mogli ne primijetiti brojne paralele između Kingova fiktivnog lika i stvarnog političara. Stillson se u romanu prvi put pojavljuje kao neuspješni trgovački putnik, prodavač Biblija po ruralnoj Americi kojega napadne pas čiji je vlasnik trenutno odsutan. On se uspijeva obraniti i potom divljački pretuče psa do smrti. Dok nemilosrdno udara beživotno truplo životinje, doživljava svojevrsnu epifaniju: spoznaju da ima misiju, da ga je Bog stvorio za velike stvari. Desetljećima kasnije, Stillson je neovisni kandidat za američki Kongres koji pažnju javnosti privlači nekonvencionalnim ponašanjem i bizarnim obećanjima. Tijekom jednog predizbornog skupa, vidovnjak Johnny Smith – glavni protagonist Kingova romana – rukuje se s njim i pritom ima šokantnu viziju: mnogo godina u budućnosti, Stillson će osnovati pokret ‘Amerika sada’, postati predsjednik Sjedinjenih Država i pokrenuti planetarni nuklearni rat. Kako bi to spriječio, Smith nabavlja snajpersku pušku i odlučuje ga ubiti. Dolazi na jedan njegov politički skup i sakrije se na galeriji; u trenutku kada Stillson izlazi za govornicu, Smith počinje pucati na njega. Međutim, nakon što prvi meci promaše, Stillson zgrabi dijete koje se nalazi u blizini i sakrije se iza njega. U međuvremenu, Stillsonovi tjelohranitelji počinju pucati na Smitha i smrtno ga ranjavaju. U posljednjim trenucima života, Smith još jednom dodirne Stillsona i ponovno doživi viziju u kojoj otkriva da je ipak uspio promijeniti budućnost: Stillsonova politička karijera završila je sramotno nakon što je u javnost dospjela kompromitirajuća fotografija na kojoj dijete koristi kao živi štit.

Greg Stillson je arhetipski populist, osoba koja vješto manipulira masama, gradi karijeru na strahu, lažnim obećanjima i antisistemskim parolama, dok u stvarnosti teži isključivo vlastitom probitku. On nije običan političar, već čovjek s misijom koji se bori protiv ‘pokvarenog establišmenta’, ‘korumpiranih elita’ i ‘neprijatelja američkog naroda’. Koristi se teatralnim, ekscentričnim i agresivnim govorom kako bi privukao pažnju. Ne pokušava djelovati ‘državnički’: naprotiv, namjerno prkosi političkim konvencijama, što mu donosi popularnost među razočaranim i marginaliziranim građanima koji u njemu vide autentičnost. Zloupotrebljava religiju i domoljublje kako bi stvorio dojam moralne superiornosti i božanske misije. Zvuči li nam sve to poznato? Postoje, dakako, i razlike. U Stillsonovu slučaju, kukavička reakcija prilikom pokušaja atentata uništila je njegovu političku karijeru, dok je sličan, neuspio pokušaj atentata na Trumpa u srpnju 2024. na skupu u Pennsylvaniji samo ojačao uvjerenje njegovih pristaša da on uživa božansku zaštitu – štoviše, fotografije na kojima Trump okrvavljenog uha prkosno diže šaku u zrak samo su mu povećale popularnost.

Stephen King je, kako se čini, u Stillsonovu liku intuitivno anticipirao obrasce ponašanja koje – desetljećima kasnije – svakodnevno možemo vidjeti u američkoj političkoj stvarnosti. Komentirajući tu današnju stvarnost, King se ne ograničava literarnim metaforama. Jednom je prilikom rekao da je Trumpovo predsjedništvo u mnogim aspektima strašnije od njegovih horor romana, a na svom je računu na X-u – na kojemu ima više od sedam milijuna pratitelja – američkog predsjednika nazvao “izdajničkim kretenom koji obožava Putina”. O najvišim dužnosnicima Trumpove administracije nema nimalo bolje mišljenje: “Željeli smo efikasnu vladu koja ne guši inovacije, a dobili smo otpuštanja u stilu motorne pile… i najgore i najgluplje ljude na svijetu koji likuju jer su prestali slati lijekove umirućim bebama.” Takvi i slični komentari u potpunom su suglasju s Kingovim javnim istupima posljednjih desetljeća, u kojima se uvijek predstavljao kao strastveni zagovaratelj društvene pravde, liberalne politike i demokratskih vrijednosti. Njegovi politički stavovi ne proizlaze međutim iz apstraktnih ideoloških opredjeljenja, već su duboko ukorijenjeni u osobnom životnom iskustvu, klasnom podrijetlu i borbi s unutarnjim demonima. Kako bismo bolje razumjeli njegov politički angažman – osobito njegovu intenzivnu kritiku Trumpa i konzervativnog populizma – neće štetiti da zavirimo u njegovu biografiju. Rođen 1947. u Portlandu u američkoj saveznoj državi Maine, King je u dobi od dvije godine ostao bez oca koji je napustio obitelj, ostavivši majku samu s dvoje djece. Odrastao je u siromaštvu, često se seljakajući s bratom i majkom koja je radila slabo plaćene poslove kako bi ih prehranila. To rano iskustvo ekonomske nesigurnosti i društvene marginalizacije snažno je utjecalo na njegovu kasniju empatiju prema ‘malom čovjeku’ – radnicima, siromašnima, obespravljenima. U brojnim njegovim romanima protagonisti dolaze iz radničke ili niže srednje klase, a antagonisti često pripadaju političkoj, ekonomskoj ili institucionalnoj eliti koja zlorabi moć. Kingovo razumijevanje klase i moći duboko je emocionalno, ali i politički profilirano: on svijet ne promatra iz udobne pozicije privilegiranih, već iz perspektive ljudi koji se svakodnevno bore kako bi preživjeli.

Osamdesetih godina prošlog stoljeća Stephen King je prolazio kroz tešku borbu s alkoholizmom i ovisnošću o drogama. Otvoreno je govorio o vlastitom padu i procesu rehabilitacije, čime je pokazao ne samo osobnu ranjivost, nego i sposobnost introspektivne kritike. Ta je borba ostavila trag i u njegovom političkom djelovanju: King redovito podržava programe čuvanja mentalnog zdravlja, rehabilitacije i pomoći ovisnicima, suprotstavljajući se puritanskoj, kaznenoj logici konzervativne desnice koja kriminalizira ovisnike umjesto da im pruži pomoć. Ova dimenzija njegova političkog identiteta oblikovana je osobnim iskustvom, spoznajom da slabost ne znači da si manje vrijedan, i da društvo ima moralnu odgovornost pomoći onima koji se bore sa svojim demonima. Prije nego je njegova književna karijera krenula uzlaznim putem, King je godinama radio kao profesor engleskog jezika u srednjoj školi u Hampdenu u Maineu, što je također oblikovalo njegov životni svjetonazor. Predani je zagovornik javnog obrazovanja i slobodnog pristupa znanju, te kritičar cenzure knjiga u školama, osobito od strane konzervativnih grupacija koje pokušavaju ‘zaštititi’ djecu od ‘nezgodnih’ tema rasizma, siromaštva, seksualnosti i identiteta. Za Kinga je znanje ključno oružje protiv manipulacije i autoritarizma, a pisanje čin otpora protiv zaborava i laži.

U tom smislu, njegov politički angažman proizlazi iz uvjerenja da su obrazovani, informirani i empatični građani ključ opstanka demokracije. Kao liberalni humanist, King se dosljedno protivi ratovima, imperijalizmu i nacionalističkoj retorici. Kritizirao je invaziju na Irak, zagovarao strožu kontrolu oružja u SAD-u i osuđivao porast nasilja nad manjinama. Njegov otpor prema Donaldu Trumpu proizlazi upravo iz toga: King u Trumpu vidi sve ono čemu se cijeli život suprotstavlja: političku neodgovornost, manipulaciju masama, zloupotrebu moći i prezir prema znanju. Kingovo pisanje i političko djelovanje prožeti su dijametralno suprotnim temeljnim vrijednostima: empatijom, odgovornošću, moralnom hrabrošću i vjerom u sposobnost običnih ljudi da promijene svijet nabolje. Stephen King nije samo autor koji piše o strahu. On je pisac koji se bori protiv straha kao alata političke kontrole.

Premda bi se Kinga po političkom svjetonazoru svakako trebalo svrstati na ljevicu, njegovi su stavovi prema woke pokretu – radikalnoj ideologiji podizanja svijesti o rasnoj, rodnoj, seksualnoj i društvenoj nejednakosti – više nego uravnoteženi. U brojnim javnim istupima podržao je mnoge vrijednosti koje taj pokret zagovara, ali je istovremeno znao i kritizirati njegove pretjerane ili kontraproduktivne oblike. Primjerice, podržao je pokret Black Lives Matter i osudio policijsko nasilje nad Afroamerikancima. Otvoreno se zalagao za prava transrodnih osoba, čak i u razdobljima kad su one bile predmet javne stigmatizacije. Kritizirao je republikanske guvernere koji su pokušali ograničiti prava na obrazovanje o povijesti rasizma i rodnog identiteta. U tom bi se smislu moglo reći da King dijeli temeljne vrijednosti woke pokreta, iako se rijetko koristi tim terminom, vjerojatno i zato što je on danas snažno politiziran i često korišten s podrugljivim prizvukom u desničarskom, pa i mainstream diskursu. Ipak, u više je navrata ukazao na opasnosti prekomjerne političke korektnosti i ‘kulture kanceliranja’, zadržavajući kritičku distancu prema pretjerivanjima, cenzuri i ideološkom puritanizmu koji se vezuju uz woke ideologiju. Kad su ga pitali treba li prilikom dodjele književnih nagrada prioritet davati ‘raznolikosti’, odgovorio je: “Nikad ne bih sudjelovao u procjeni nečijeg rada na temelju njegove rase, spola ili seksualnosti. Umjetnost se vrednuje po kvaliteti, a ne po identitetu autora.” Dakako, zbog te je izjave bio metom kritika woke pravednika, a još je gore prošao kad je ustvrdio da vjeruje u raznolikost, ali ne kao kvotu, već kao prirodan rezultat inkluzivnog društva. To ga kritike međutim nisu previše pogađale i često se znao izrugivati ekstremnim oblicima političke korektnosti, no nikad nije ismijavao same vrijednosti pravde i jednakosti: njegov humor nikad nije bio usmjeren protiv ranjivih skupina, već protiv rigidnog, dogmatskog pristupa društvenim problemima. Kako bilo, kao neokrunjeni globalni ‘kralj horora’, Stephen King se danas nalazi u udobnoj poziciji iz koje može pisati i govoriti što god poželi. On pripada rijetkoj vrsti pisaca koji su ne samo promijenili lice žanra, već su svojim radom i utjecajem stekli gotovo mitski status u popularnoj kulturi. Danas, s više od pet desetljeća kontinuirane prisutnosti na svjetskoj književnoj sceni, King je postao simbol, ne samo horora, već i spisateljske slobode, ustrajnosti i neovisnosti. Upravo zato si može priuštiti slobodu da govori što želi, kada želi i kako želi, bez straha da će izgubiti publiku. Njegova moć ne leži samo u brojkama, iako su one zapanjujuće.

Dosad je napisao preko 60 romana – uključujući i one koje je objavio pod pseudonimom Richard Bachman – kao i više od 200 kratkih priča, od kojih je većina kasnije uvrštena u zbirke. Njegova bibliografija uključuje horor, znanstvenu fantastiku, fantasy, triler, ali i društveno-političku prozu. Procjenjuje se da je prodao više od 400 milijuna primjeraka svojih knjiga, koje su prevedene na preko 50 jezika i objavljene u više od 40 zemalja. Gotovo svaki njegov novi roman odmah po objavi dospijeva na popise najprodavanijih knjiga: velik broj njegovih naslova zauzimao je prvo mjesto na najpoznatijoj listi bestselera New York Timesa. Njegov prvi horor roman “Carrie” iz 1974. doživio je veliki uspjeh i označio početak nevjerojatne karijere. Uslijedili su naslovi koji i danas imaj kultni status u žanrovskoj literaturi: “Tajne Salema”, “Isijavanje”, “Posljednje uporište”, te već spomenuta “Mrtva zona”, njegov prvi bestseler. Među kasnijim naslovima ističu se “Misery”, “Ono”, “Groblje kućnih ljubimaca” i “Zelena milja”, no King nije utjecajan samo kao književni autor, on je vjerojatno ‘najfilmskiji’ pisac u povijesti. Po njegovim djelima snimljeno je više od 80 filmova i televizijskih serija, a broj ekranizacija i dalje raste. Među najslavnijima su “Iskupljenje u Shawshanku” Franka Darabonta – prema nekim kritičarima najbolji film svih vremena – zatim “Ostani uz mene” i “Misery” Roba Reinera, Kubrickovo “Isijavanje”, Darabontova “Zelena milja”, “Carrie” Briana de Palme, te najkomercijalniji horor svih vremena, “Ono”. Posebno je fascinantan raspon njegovih filmskih i televizijskih adaptacija: neki redatelji biraju Kingove horore, drugi njegove drame i trilere, treći motive SF-a. Svi oni u njegovim djelima prepoznaju sjajno strukturirane fabule, uvjerljive likove i univerzalne teme koje nadilaze žanr. Zahvaljujući filmu, Kingovi izmaštani literarni svjetovi postali su dio kolektivne imaginacije čovječanstva. Međutim, što je to što izdvaja Kinga među stotinama dobrih pisaca žanrovske literature? Koja je tajna njegova pisanja? Čini se da je riječ o umjetnosti pripovijedanja. On ne stvara samo jezive situacije ili strašne prizore, on gradi svjetove u koje čitatelj uranja čitavim svojim bićem. Njegova je sposobnost da izgradi napetost i istodobno istraži mračne strane ljudske psihe gotovo bez presedana. Ujedno, King je majstor žanrovskog pisanja s umjetničkim literarnim integritetom, što je rijetka kombinacija. On piše brzo, neumorno i dosljedno. Rijetko prođe godina bez barem jednog njegovog novog naslova – a često objavljuje i po dva – no unatoč količini, kvaliteta njegovih radova ne opada. Mnogi kritičari ističu da su neka njegova kasnija djela, poput romana “11/22/63” ili “Revival”, među najboljim stvarima koje je napisao. Uglavnom, književni i financijski uspjeh omogućio mu je rijetku vrstu intelektualne i političke neovisnosti. Putem društvenih mreža, osobito platforme X na kojoj komentira politička zbivanja, društvene nepravde i pop kulturu, King je uspostavio snažnu vezu sa svojim čitateljima. Time se pozicionirao ne samo kao pisac, nego i kao moralni autoritet, netko tko ne bježi od zauzimanja stava. Njegovi politički komentari često su izazivali reakcije, ali nikad mu nisu ugrozili karijeru: naprotiv, učvrstili su njegovu poziciju autora koji misli i govori bez kompromisa. Predsjedništvo Donalda Trumpa samo je ojačalo njegovu potrebu za angažmanom, a s obzirom na aktualna zbivanja, jasno je da Stephen King ni u skorijoj budućnosti neće ostati bez inspiracije za svoje otrovne kritike američkog konzervativnog establišmenta.