Knjižare uzvraćaju udarac!

Posljednjih godina, osobito nakon potresa i pandemije, Zagreb je svjedočio naglom zatvaranju velikog broja knjižara, od kojih se većina nalazila u najužem centru grada. Još 2024. godine zatvoren je Hoću knjigu Megastore u Bogovićevoj ulici (gdje se ranije nalazio Profil Megastore), a 2025. godine zatvorena je i Prosvjeta u Preobraženskoj ulici, dakle na samom ulazu u Cvjetni trg. Postoje, naravno, one koje su opstale, no čini se kao da se prodaja knjiga sve više seli u virtualni svijet, odnosno kao da većina izdavača ovisi o online prodaji, što još dodatno dovodi u pitanje daljnji opstanak knjižara kao mjesta komunikacije, susreta i okupljanja ljubitelja knjiga. Ipak, u ovom neizvjesnom razdoblju za knjižarsku scenu, posebnu je pozornost privuklo otvaranje knjižare Sandorf na jedinstvenoj lokaciji u Kačićevoj ulici, u dvorištu kafića Sedmica. Riječ je o knjižari koja u svojoj ponudi kombinira nove domaće naslove i antikvarne knjige na engleskom jeziku, što je čini jedinom knjižarom s takvom ponudom u Zagrebu. O tome kako je izgledao proces otvaranja knjižare te koji su najveći izazovi knjižarstva u današnje vrijeme, razgovarali smo s Ivanom Sršenom, glavnim urednikom Sandorfa.

“Imao sam jako dugo ideju o pokretanju knjižare, ali znao sam da nemam sredstava ni novca za najam nekog ekskluzivnog prostora u centru. Zagreb je jako mali i vrlo je malo lokacija koje su dovoljno atraktivne da bi priljev kupaca bio dovoljan i bilo koja lokacija osim strogog centra nema financijski smisla za knjižaru. Znao sam da mora biti nešto novo i drugačije od preostale knjižarske ponude tako da sam već godinama unazad znao da bi, kada bih imao priliku pokrenuti knjižaru, to dijelom sigurno bio i engleski antikvarijat. I onda sam prošle jeseni sreo Josipa Dujmića, vlasnika Sedmice koja je pet godina bila zatvorena jer je teško stradala u potresu, i on mi je rekao da je dovršio obnovu i obnovio i tu dvorišnu zgradu te smo razgovarali o tome što on namjerava s tim prostorom i ja sam mu onda predložio da otvorim knjižaru. Odmah smo se oko toga složili i dogovorili, a nakon toga trebalo je još osmisliti ponudu knjižare, do kraja posložiti prostor, dogovoriti s njim sve detalje i to je trajalo još nekih sedam-osam mjeseci”, govori nam Sršen.

Naslove na engleskom nabavio je, kako nam je ispričao, iz različitih antikvarijata u Amsterdamu, odakle se vratio s otprilike 4.000 stranih knjiga, nakon čega je uslijedilo razvrstavanje, sortiranje i priprema tih naslova za prodaju.

“Dosta brzo trebao sam nabaviti jednu veću količinu stranih knjiga, odnosno knjiga na engleskom, te sam odlučio otići u Amsterdam sa svojim dobrim prijateljem koji je Nizozemac i koji je radio za više amsterdamskih antikvara i preprodavača na buvljacima, tržnicama i tako dalje. Tako da smo onda u travnju otišli u nabavu u Amsterdam i tamo u tjedan dana kupili otprilike 4.000 knjiga i dovezli ih u Hrvatsku, a onda smo krenuli u procjenu i sortiranje tih knjiga te naposljetku i slaganje knjiga na police te smo krajem srpnja krenuli s radom, a 10. rujna imali i službeno otvorenje. Sada imamo već mjesec i pol iskustva s kupcima i čitateljima i jako smo zadovoljni zato što zaista vidimo da je zagrebačka publika trebala jedan ovakav prostor gdje mogu istovremeno naći zanimljive i dobre antikvarne knjige kojih u drugim knjižarama u Zagrebu i Hrvatskoj nema, a ovdje se mogu kupiti u kombinaciji s odabranom ponudom domaćih izdavača, dakle novih knjiga. Osim toga, svaki kupac može i bez obaveze uzeti knjigu iz knjižare, sjesti vani u dvorište, čitati, popiti kavu, pričati s poznatima i nepoznatima, saznati nešto novo o knjižari. Tako da je to jedno mjesto komunikacije i susreta u jednom lijepom donjogradskom dvorištu Zagreba s kraja 19. stoljeća, čija su dvorišta stvarno predivna i jako blizu centra jer je odmah iza ugla Britanski trg”, kaže nam.

Pokretanje knjižarske djelatnosti, kao što je slučaj s ostalim djelatnostima u kulturi, sa sobom nosi veliki rizik, počevši od nepredvidljivog interesa javnosti za kulturu pa sve do financijskih neizvjesnosti te česte ovisnosti o potporama. Ministarstvo kulture i medija, primjerice, ove je godine za programe poduzetništva u kulturnim i kreativnim industrijama osiguralo 1.001.150 eura, a najveća pojedinačna potpora, u iznosu o 33.000 eura, dodijeljena je upravo za program osnaživanja, izgradnje publike i povećanja vidljivosti knjižare Sandorf. Na pitanje kako on sam gleda na rizike i isplativost otvaranja knjižare u Zagrebu, Sršen nam odgovara:

“Bilo kakav posao u kulturi u Hrvatskoj nosi priličan rizik, čega smo itekako svjesni i nismo mislili da će to biti nekako drugačije. Mi postojimo već 18 godina kao izdavači, za nas je profitabilno ako možemo na vrijeme isplaćivati plaće, ako možemo pratiti inflacijske trendove u smislu povećanja plaća i ako možemo neki profit od dobre godine ili nekog dobrog naslova ubaciti u daljnju proizvodnju i u potragu za novim naslovima. Isto je i u knjižarstvu, važna je održivost i da profit od fonda knjiga koje se prodaju financira nabavu novih i zanimljivih izdanja. Mi smo sad tek počeli, ako bude nekog većeg plusa na kraju godine, usmjerit ćemo ga u to da zaposlimo još nekoga, da obogatimo knjižarski program u smislu događanja, raznih predstavljanja, programa ili tribina. Knjižara je za svakog izdavača mjesto komunikacije sa svojom publikom i tu ima jednu širu vrijednost od samog ostvarivanja profita, što je zaista na našem tržištu neizvjesno.”

Iako Hrvati, prema istraživanju koje je uoči manifestacije Noći knjige provela agencija Karika koja nedostaje d.o.o., u 2026. godini češće posežu za knjigom nego što je bio slučaj u 2025. godini (od 1000 ispitanika, njih čak 44 posto odgovorilo je potvrdno na pitanje jesu li u proteklih godinu dana pročitali barem jednu knjigu), još uvijek smo daleko od zemlje koja se može pohvaliti velikim čitalačkim navikama. Najveći postotak čitatelja, ponovno prema podatcima za 2026. godinu, svoje knjige kupuje (njih 46%) ili posuđuje u knjižnici (njih 40%), pri čemu je kupovina najčešća među mladima od 26 do 35 godina, među visokoobrazovanima i među osobama s većim primanjima. Međutim, ni to ne ide u prilog knjižarama jer je u odnosu na 2025. godinu kupovina u knjižarama pala s 55 na 49 posto, a istovremeno je zabilježen rast kupovine na internetu s 20 na 26 posto. Upravo zbog toga Sršena smo upitali koji je to profil ljudi koji, prema njegovom iskustvu, kupuje knjige u knjižarama.

“Očekivao sam neku pretežno mlađu publiku ili publiku srednjih godina, međutim publika je raznolika, od srednjoškolaca do umirovljenika, što me iznenadilo. I shvatio sam da u Hrvatskoj velikom većinom ljudi koji čitaju, znači oni koji imaju naviku čitanja, zapravo čitaju i na engleskom, odnosno mogu čitati na engleskom. A zahvatili smo isto tako i dobar dio strane publike, stranaca koji žive u Zagrebu ili turista. Napravili smo lijepu Instagram kampanju koja je bila u jednakoj mjeri usmjerena na domaće i strane kupce, a podijelili smo i jako puno letaka s obavijestima po gradu. Tako da smo naposljetku postigli jedan zanimljivi miks domaćih i stranih kupaca jer Zagreb je ipak turistički grad, a ima i jako puno stranaca koji ovdje žive i rade”, odgovara.

S obzirom na sve češća zatvaranja knjižara u Zagrebu, pitamo ga koji su, prema njegovom mišljenju, bili najveći problemi knjižara koje su posljednjih godina zatvorile svoja vrata. Sršen pritom izdvaja tri glavna, jednako važna razloga.

“Prvi je razlog vjerojatno lokacija. Zagreb ima tu neobičnu dinamiku da samo jako uski centar ima zadovoljavajuću frekvenciju prolaznika od kojih bi neki broj mogao svratiti u knjižaru i nešto kupiti. Drugi je taj da je sve poskupilo, čak ne toliko knjige, koliko sve druge potrepštine. Po statistikama se zna da ljudi kod nas ne izdvajaju puno za kupovanje knjiga te bi neko veće povećanje cijena knjiga još dodatno smanjilo kupovinu. To ne znači da ljudi ne čitaju, oni posuđuju u knjižnicama, razmjenjuju knjige, čitaju online i tako dalje. Međutim kupovina hrvatskih knjiga je stalno na udaru i to je jedno jako osjetljivo pitanje. A treći razlog tiče se i same volje onih koji drže knjižare i organiziraju prodaju da se nose s tim stalnim problemima. Voditi knjižaru jako je težak posao, jedan od najtežih u kulturi. Stalno se mora voditi računa o više tisuća naslova ili, tehničkim jezikom, proizvoda, od kojih je jedan manji dio prodajni, ali potrebno je imati veliku ponudu da bi se zadovoljio najširi bazen kupaca i to je jako naporno. Također ima vrlo malo ljudi koji su dovoljno obrazovani ili priučeni da bi radili u knjižari i odgovarali na sve zahtjeve i sva pitanja kupaca. A zatim je pitanje i imaju li ljudi, oni koji su kapacitirani za taj posao, uopće volje to raditi, znači sjediti cijeli dan okruženi knjigama i raditi jedan manje-više skladišni posao. Dakle, vaditi knjige iz kutija i stavljati ih na police ili vaditi knjige s polica i stavljati ih u kutije. Tako da tu mora postojati neka strast za tim poslom koja će onda nadići sve te konkretne životne probleme. Recimo, kada sam bio u Amsterdamu i razgovarao s antikvarima, čuo sam da se i tamo antikvarijati zatvaraju, ali ne zbog nedostatka kupaca ili nezadovoljavajućeg prometa, nego zato što nema ljudi koji bi htjeli voditi taj posao. Stari antikvari odlaze u mirovinu i nema mlađih ljudi koji bi jedan takav komplicirani posao preuzeli na svoja leđa”, kaže nam.

A kako gleda na budućnost knjižara u Zagrebu, uključujući i budućnost knjižare Sandorf?

“Optimističan sam. Mislim da se u upotrebu stavljaju zanimljivi prostori kao što je naš i da se sve više ljudi interesira za jedan urbani spoj zanimljivog prostora i zanimljive kulturne ponude. Tako da sam ja optimističan, ali, naravno, sve ovisi o financijskoj situaciji, krizi i podršci institucija, tu uvijek treba postojati sinergija kako bi se kulturni život održao na zadovoljavajućoj razini. Mogu reći još da je na našem otvaranju bilo stvarno sjajno i da nam je svima dalo vjetar u leđa da radimo što bolje i da knjižara privuče što više čitatelja”, zaključuje Sršen.