Demoni žive u obitelji!
Austrijska spisateljica Jessica Lind u romanu 'Mala čudovišta' istražuje kako neizliječene traume roditelja postaju teret njihove djece
Odgoj djeteta može biti okrutno iskustvo, koje nas dovodi do ruba bezdana, posebno kad popucaju tanki konci onoga što smatramo normalnim, prihvatljivim, očekivanim. Kad stroga ravnateljica Piji i Jakobu strogo objavi kako je njihov sedmogodišnji sin Luca napravio nešto loše djevojčici iz razreda, tanka paučina njihova suvremenog, mirnog, odabranog života u bečkom zaleđu gromoglasno puca. I ne samo to – incident koji je izazvalo njihovo dotad uglavnom savršeno dijete Piju odvodi u pravi kovitlac sumnje, u sebe, u vlastito dijete, u crnilo obiteljskih trauma, u usamljenost koja se javi kad se partneri raziđu zbog važnih pitanja.

Kako se uopće postaviti prema sebi, djetetu, prema partneru, obitelji, prema društvu u kojem smo postali toliko nejverojatno skloni beskompromisnoj osudi, upiranju prsta, dijeljenju lekcija, zahtijevanju pravde i samokontrole. A zapravo smo izloženi pritiscima kakve nijedan čovjek ne bi ni trebao trpjeti. Traume koje doživljavamo kao roditelji izvlače iz nas traume koje smo proživjeli kao djeca. Junakinja romana Jessice Lind zbog obiteljske tragedije i neraščišćenih odnosa s posvojenom sestrom s posebnim strahom promatra povremene ispade bijesa svog sina. Ne može pobjeći od bezbrižnog stava prema djetetu kakav ima njezin partner Jakob. A kad se suoče s grubim optužbama njegove učiteljice, Pia ne može više pobjeći od neodgovorenih pitanja iz vlastitog djetinjstva. Njezin sin također postaje žrtva njezinih strahova, kao što je i ona bila žrtva strahova svojih roditelja. Na obali jezera pored obiteljske kuće i dalje stoji križ posvećen njezinoj najmlađoj sestri, umrloj u nikad razjašnjenoj tragediji. Kako je Linda upala u jezero i što s time ima srednja, posvojena sestra Romi, koja se u potpunosti udaljila od obitelji? Zašto majka ne dopušta čak ni spominjanje njezina imena i zašto je prema odabranoj kćeri na kraju pokazala krajnju okrutnost i hladnoću? I kako se suočiti s roditeljskim odlukama svojih roditelja, a koje su nam nanijele bol i traumu koju smo odvukli kroz cijeli život? I zbog kojih i sami ponekad postajemo čudovišta, koja nanose bol i traumu svojoj djeci.

“Mala čudovišta” povremeno pati od razvučenosti, površnog pisanja, posebno u prvome dijelu romana. Što dublje njezina junakina zaranja u svoju traumu, priča postaje ljepljivija, zanimljivija. I u konačnici daje pravi odgovor na sva pitanja, a to je oprost. Oprost samome sebi na greškama, kao i oprost onima koji su zgriješili prema nama. Jer samo tako možemo osloboditi put onima za koje smo vezali svoje strahove.