Legendarni redatelj Ingmar Bergman (Foto: Arhiva zaklade Ingmar Bergman)
Recenzija

Intima bez cenzure

Nakladnica Gordana Farkaš Sfeci o Bergmanovim 'Povjerljivim razgovorima' i 'Nemirnima' Linn Ullman, pričama o obiteljskim ranama

Ovih dana posegnula sam za “Povjerljivim razgovorima” Ingmara Bergmana, drugim dijelom trilogije nastale devedesetih godina 20. stoljeća, koja tematizira intimu obiteljskih odnosa njegovih roditelja. Glavni lik Ana alter ego je njegove majke koja u svojoj mlađoj zreloj dobi, iako udata s dvoje djece, ulazi u ljubavni odnos s mladim studentom teologije Tomasom.

Povjerljivi razgovori, Ingmar Bergman, Disput. Prijevod: Elizabeta Vrbančić

Naoko iscrpljena tema, međutim Bergmanov pripovjedački dar, sceničnost prizora i filmsko oko za ljudsku nutrinu donosi zanimljivo strukturiranu priču podijeljenu u pet poglavlja u kojima se Ana obraća svom mužu, svom ljubavniku, svojoj majci, svom duhovniku (“Ja sam nevjerna žena. Živim s drugim čovjekom. Varam Henrika. Tjeskobna sam.”), najboljoj prijateljici. U tako mučnoj temi ne sijevaju sječiva, ne pucaju kubure, sve je skandinavski pristojno, ali introspektivno do svih detalja ljudskog života.

Redatelj Ingmar Bergman i snimatelj Sven Nykvist 1960. (Foto: PD)

Bergman, slavni režiser, gigant svjetskog filma i intelektualac par exellence, talentirani je pisac, konciznih rečenica, nemilosrdan okular ljudske duše koju izlaže otvorenom pogledu, ali ne prosuđuje. Nastavno na Bergmana, s radošću se prisjećam romana koji sam pročitala prošlo ljeto. Naime, Bergmanova najmlađa kći, koju je dobio u vezi s slavnom glumicom Liv Ullman, Linn Ullman napisala je uzbudljiv autobiografski roman sastavljen od fakata i oplemenjen fikcionalnim epizodama – “Nemirni”.

Nemirni, Linn Ullmann, Naklada Ljevak. Prijevod: Željka Černok

Djetetu slavnih i osebujnih roditelja nije bilo jednostavno takav buran život pretočiti u prozu visoke kvalitete, potpuno lišenu patetike, iako je za nju postojalo mnoštvo faktora, a ipak emocionalno iskrenu i potresnu. Njezina ljubav, briga i strpljenje prema ocu nije neka uzvratna emocija, nije posredna zahvala njegovom prisustvu u njenom djetinjstvu. I to što se Linn ne preziva Bergman, već Ullman, što je odrasla i školovala se u New Yorku i samo jednom godišnje posjećivala oca u njegovoj kamenoj kući na otoku Fårö, znakoviti je smjerokaz na ovu izvrsnu knjigu, isprepletenu stvarnim razgovorima s dalekim, neuhvatljivim ocem pred sam kraj njegova života.

Književnica Linn Ullmann (Foto: Agnete Brun/CC BY-SA 3.0)

Autorica suosjećajno pripovijeda o jednoj slavnoj, svojoj obitelji, koja to po ni jednom protokolu nikada nije bila, o konfuznom odrastanju uz veliku glumicu i očevu svezaokupljajuću muzu, u kojoj se djevojčica uvijek pojavljuje kao sporedan lik. Kad se odrasla Linn pojavi na otoku s kazetofonom, Bergman je već jako star čovjek, stariji više nego što je ijedno od njih očekivalo, ali Linn je mlada samosvjesna žena koju će njezina blagost i empatija odvesti gotovo ka sretnom završetku jedne tako čudnovate obiteljske priče.