Kraj iluzija

Kada se u obitelji Vidala Nahouma u počecima 20. stoljeća odlučivalo na selidbu u Pariz, stoljetna sefardska zajednica u Solunu bila je još svoja na svome; nitko nije mogao slutiti potpunu eksterminaciju koja će je snaći kad Hitler bude zavladao tim čudesnim i tragičnim gradom. U nacističkom paklu i Nahoumima bi, sasvim sigurno, šanse bile minimalne. Ali, eto, oni su se ukorijenili u Parizu, gdje im se godine 1921. rodio sin Edgar. Edgar Nahoum, koji je kasnije uzeo majčino prezime – Morin.

Edgar Morin – najbolji izdanak najbolje europske tradicije otvorenosti duha, znanja, sposobnosti uživljavanja u različito, pisac raskošnoga znanstveno-esejističkoga registra. Kada je nedavno umro, ta vijest obišla je cijeli planet. Uoči pada Berlinskoga zida i kolapsa sovjetizma, Morin 1987. objavljuje knjigu “Penser l᾿Europe”. Ni pune dvije godine potom, u sarajevskoj Svjetlosti objavljujemo njezin prijevod pod naslovom “Kako misliti Evropu”. Prevoditelj je filozof, pokojni profesor Spasoje Ćuzulan. Ediciju Raskršća, u kojoj knjiga izlazi, elegantno je oblikovao slikar Mustafa Ibrulj, suptilna duša, i on pokojni. Danas tu Morinovu knjigu ne čitam u izdanju Svjetlosti, propala je u ratu s tolikim drugima. Čitam je u izdanju koje je objavio Nenad Popović u Durieuxu godine 1995. u prijevodu Melite Svetl, uz Morinov dodatak iz lipnja 1990. godine: “Ponovno promišljanje Europe”.

Poučno je, i gorko je, uspoređivati Morinovu tadašnju pretpostavku o Europi koja bi mogla “pacificirati ljudski rod, stvoriti ili obnoviti prijateljstva, civilizirati našu Zemlju – Domovinu”, s mračnim stanjem u kojemu smo danas.