Duhovi skriveni ispod polarne svjetlosti
'Ledeni zub' Tanye Tagaq potresan je spoj poezije, mitologije i autobiografije o odrastanju, nasilju i ranama starosjedilačkog naroda Kanade
Posljednjih se nekoliko godina među širokom publikom u Kanadi Tanya Tagaq afirmirala kao glazbenica i izvođačica grlene glazbe. Ova multidisciplinarna umjetnica inuitskog podrijetla 2018. godine objavila je svoj prvi roman, izvorno napisan na inuktitutu i potom prevedenom na engleski jezik, “Split Tooth”, koji se temelji na autoričinim dnevničkim zapisima. Roman je upravo u prijevodu s engleskog jezika Maje Šoljan pod naslovom “Ledeni zub” objavila izdavačka kuća Leykam international, čime je, nakon objave romana Michela Jeana “Kukum” i Naomi Fontaine “Shuni”, dala novi doprinos poznavanju književnosti kanadskih starosjedilačkih naroda u nas. Roman Tanye Tagaq posvećen je nestalim i ubijenim ženama starosjedilačkog podrijetla te žrtvama sustava državnih internata u kojima se desetljećima provodila prisilna akulturacija autohtonih naroda.

“Ledeni zub” pripovijeda o odrastanju inuitske djevojčice u Nunavutu tijekom 1970-ih i 1980-ih godina, s naglaskom na formativnim godinama te školovanju koje prekida u 17. godini zbog trudnoće. Pripovjedačica se dotiče različitih tema, od svakodnevice na Arktiku, odnosa prema prirodi i teritoriju, ljubavi, prijateljstva, trudnoće, obiteljskog nasilja, seksualnog zlostavljanja, osjećaja zajedništva i ugroze tradicionalnog inuitskog načina života. Na zanimljiv način spaja proživljeno iskustvo s tradicionalnim znanjima i kulturnim vrijednostima Inuita te čitatelje odvodi u udaljeni svijet arktičkog i subarktičkog pojasa, u svijet polarne svjetlosti, tundre i vječnoga snijega. Inuiti su starosjedilački narod koji živi u Kanadi, na Aljasci, Grenlandu i u Rusiji.

U Kanadi ih je nastanjeno otprilike 70.000, u pedesetak različitih zajednica rasprostranjenih na krajnjem sjeveru zemlje, većinom na teritoriju nazvanom Nunavut. Još od 18. stoljeća održavaju redovite kontakte s europskim doseljenicima s kojima trguju krznom, a sve do sredine 20. stoljeća sačuvali su svoj tradicionalni način života lovaca nomada. Živjeli su u skladu s godišnjim dobima, njegujući poseban odnos prema prirodi i teritoriju koji nastanjuju. Životne im se prilike korjenito mijenjaju tijekom druge polovice 20. stoljeća, kad ih kanadska vlada prisilno sedentarizira i/ili relocira. Do danas imaju otežani pristup obrazovanju, zaposlenju i zdravstvenoj skrbi, manjak adekvatnog stambenog prostora, što sve uzrokuje povećanu stopu ovisnosti, nasilja i psihičkih poremećaja u odnosu na kanadski prosjek. Spomenuto čini kontekst u kojem treba interpretativno kontekstualizirati “Ledeni zub”. Različite teme koje su vezane uz izazove života inuitskih zajednica u suvremeno doba na određeni način imaju odjek u knjizi Tanyje Tagaq, koja je svojevrsni žanrovski hibrid jer spaja prozu, poeziju i ilustracije Jaiméa Hernandeza, zbog čega se ne uklapa u tradicionalne zapadnjačke književne žanrove. Ovaj tekst, koji je imao iznimno dobru kritičku recepciju u Kanadi, spaja fikciju i autobiografske elemente s inuitskom mitologijom te u oniričkoj i poetičnoj atmosferi progovara o kolonijalnim traumama, nasilju i identitetu. Značajan je prostor posvećen inuitskim metodama tradicionalnog liječenja te zacjeljivanja rana i trauma uzrokovanih kolonijalnim nasljeđem.