Kritičar gunđa, čitatelj uživa

Dan Brown iza sebe ima već popriličan broj književnih uspješnica. Najpoznatije, “Anđeli i demoni”, “Da Vincijev kod” i “Inferno”, dosegle su milijunske naklade te su prevedene na više od pedeset jezika, a popularnost auktora dosegla je nedavni globalni meteorski uspjeh Paola Coelha. Slično kao i brazilskog romanopisca, prati ga slava i iznimna popularnost u najširim čitateljskim krugovima, dok su akademski kritičari nerijetko suzdržani u ocjenama, ne osporavajući njegovu planetarnu recepciju, ali i utjecaj. Tipično žanrovski spisatelji, uostalom, teško su stjecali naklonost ozbiljne književne kritike. Slično Stephenu Kingu, Brownovi su romani postali uzorci filmovima, a simbolog Robert Langdon nimalo ne zaostaje za ikoničkim likovima inspektora Maigreta, Poirota, Sherlocka Holmesa, a možda i Philipea Marlowa. Doduše, sličan je njima, ali i poseban, vlastiti, različiti. Prije svega, on nije klasičan istražitelj i otkrivač tajne zagonetna umorstva i ubojice. Mada obnaša sve te funkcije, on je lik ne tek funkcionalno sveden na situaciju, nego iznad svega vrhunski znanstvenik oblasti prikladno izmišljene specijalno za njega i svijet u kome egzistira, to jest simbologije, naime znanosti o simbolima koja, ako dobronamjerno dopustimo zdravom razumu i osjećaju za realnost progledati kroz prste fikcije, u očima prosječna konzumenta žanrovske literature može možda zvučati i uvjerljivo. Zapravo, postmoderni junak tradicionalnog fikcionalnog žanra.

Pametan, obrazovan, sofisticiran, pojavljuje se Robert Langdon i u novom djelu, podebelom, rasprostrtom na gotovo šesto romanesknih stranica. Brown suvereno eksploatira matricu svoga dosadašnjeg rada u kome, za razliku od tradicionalnog kriminalističkog romana, ne susrećemo samo zločin motive kojega treba tek otkriti, nego velike institucije ili dobro organizirane sustave kao što su Crkva, slobodno zidarstvo, iluminati, Opus Dei, odnosno takve koje u klasičnom krimiću bivaju kontekstom, okruženjem događanja, a rijetko kad i izvorom motiva zločina, kao u ovog američkog auktora. Dakle, umjesto pojedinca kao vinovnika zločina, u središtu pozornosti je Brownov junak kao žrtva sustava, mahom tajnih ili dijelom tajnih, što djelo značajno povezuje i sa žanrom špijunskog romana. Čitkost ovako obimnoj prozi osigurava, osim žanrovske heterogenosti, i, sukladno definiciji Stanka Lasića, vještina komponiranja događaja. Brown je majstor kriminalističke naracije, on svoga čitatelja vještim vođenjem radnje uspijeva “prikovati” za fabularno-kompozicijski nivo. Irelevantna je njegova možebitna teorijska sprema, iscrpljena eventualnim čitateljskim participiranjem u praksi kriminalističke tradicije, a jedino je bitan nepogrešiv instinkt za kompoziciju.

Osim Langdona, dvije su bitne protagonistice priče znanstvenice zaokupljene problemima svijesti, ekstrasenzornim fenomenima, ako ne mističnima, a onda znanstveno teško objašnjivim iskustvima s kojima se susrećemo već na početku romana. Svaki dobar pisac vješto zamagljuje svoje tragove pa tako imamo, s jedne strane, doktoricu Brigite Gessner, na prvi pogled dragocjenu iscjeliteljicu i pomoćnicu, čija se uloga tijekom pripovijedanja razvidi u sasvim drukčijem svjetlu, te Katherine Solomon, čiji znanstveni rad postaje objektom zanimanja raznih tajnih organizacija i službi. Naravno, svaka moć, bila ona religijska ili državna, a Brown se u ovom djelu bavi potonjom, čim nanjuši neko sredstvo korisno joj ili opasno u provedbi vlastitih planova i ambicija, nastoji ga se domoći ili ga onemogućiti.

Tijek romana napučen je nizom zanimljivih likova, a najpostojaniji i najtajanstveniji je Golem, jedno od lica čije je naličje, odnosno pravi identitet, sasvim drukčiji od onoga kako ga percipiramo gotovo do samoga kraja. Mješavina tradicionalnog judejsko-kabalističkog junaka, književnog lika nastala na mitskoj i okultnoj osnovi, daleka odjeka biblijskih aluzija, ovdje dobiva svojevrsnu dodanu vrijednost začinjenu noetikom, gotovo mengeleovskim manipuliranjem ljudskom sviješću i identitetom te osobnošću razumljivu perspektivom realistične osobe za koju i nije sasvim jasno je li u pitanju podijeljena, višestruka ličnost ili neka vrsta višedimenzionalne svijesti koja se smišljeno sveti svojoj prividnoj spasiteljici, u biti zlostavljačici.

Dobar se dio radnje odvija u Pragu, opisanom tako detaljno i pažljivo da bismo mogli posumnjati kako je sponzor djelu bila i češka turistička zajednice. Detektivi, znanstvenici, okultne spodobe, tajni projekti, uporabna i tajanstvena pisma i jezici, sve je to sklopljeno u površan i zabavan roman koji pokušava postaviti temeljno pitanje o žanru kriminalističkog romana, a to je kako riješiti tajnu ljudskog mozga u potrazi za i sposobnog riješiti svaku tajnu. Klasičnu shemu krimića koja u tri faze prikazuje zagonetku kao uvod u kaos, istragu koja traga za odgovorima i pronađenim racionalnim objašnjenjima ovdje bismo, s obzirom na ipak dominantne likove stručnjaka za simbole i ekspertice noetike, mogli svesti na početni seks, zamršenu tajnu s jasnim ishodom i finalnu ljubav, začinjenu tipično amerocentričnom apoteozom domoljubnih simbola kao denotata svih simboličnih razina.

Kakvo kolosalno smeće, reći će prosvijetljeni um, potajno se prepuštajući napetoj pripovjednoj svaštarnici.