Pankerska šamarčina!

Pred vama se nalazi jedinstveni rezultat nekih od najbritkijih mozgova naše generacije X, koja je rođena u socijalizmu, masovno rasturena u ratu (na ovaj ili onaj način), preživjela tranziciju i dalje preživljava kleptokraciju, ustašizaciju, raciju, naciju, svaku malverzaciju i navodnu demokraciju. Preživjeli smo i cenzure i loše frizure, lažna obećanja i mnoga druga sranja. Stoga oprostite nam što smo cinični, što je naš humor krajnje politički i na sve druge načine nekorektan, pa možda i grub i uvredljiv.

Tim riječima započinje predgovor monografije “Božesačuvaj nas devedesetih – kronike vremena u vizualima dizajnerskog dvojca Albina Uršića Bine i Borisa Kuka Bore”, poznatiji kao Bino i Boro, koja je nedavno objavljena u izdanju zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti te promovirana na istoj instituciji, uz nazočnost ne samo predstavnika generacije X, nego i mlađih i starijih Zagrepčana, čak i hrvatskog predsjednika.

Napisala ih je urednica monografije, književnica Rujana Jeger, također prijateljica dizajnerskog tandema Božesačuvaj, koja je u tom uvodnom slovu na neki način društveno i kulturno kontekstualizirala njihov rad, napomenuvši da je monografija svjedočanstvo jednog razdoblja i stasanja Fiju Briju generacije u kojoj su ključni bili upravo grafički dizajner Albino Uršić i Boris Kuk, tad student zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti. Zbog toga monografija nije samo presjek njihova rada, nego vizualna kronika devedesetih, jednog od najburnijih desetljeća hrvatske suvremene povijesti, zapravo alternativni, punkerski pogled na stvaranje hrvatske države, demokracije i nove kulturne scene.

Prema objašnjenju dizajnerskog tandema, autori nove države uglavnom su se usredotočili na njezinu formu, a pritom su zanemarili sadržaj. Smatrali su da će sustav funkcionirati sam od sebe ako se ukloni sve što pripada prošlosti. U takvim okolnostima veća pozornost se posvećivala ikonografiji i mitologiji nego stvarnom životu, a to je dovelo do kulturne revolucije bez jasne alternative.

“Odjednom se pojavljuju raznorazni čudaci sa svojim vizijama kulture, od klerikalaca do raznih nostalgičara za NDH. Tu uskačemo mi. Prihvaćamo tu zadanu grandioznu ‘estetiku’, ali njome promoviramo trivijalne stvari i u tom se sudaru događa humorni ili još više apsurdni moment”, pojasnili su satiričari iz Božesačuvaj. Iz tog perioda datira njihova plakatna poruka “Mi držimo vašu djecu, ne stvarajte paniku”, koja sjajno detektira tjeskobu i apsurd ratnog i tranzicijskog vremena. Tu je i “Topli pozdrav iz srca Hercegovine”, koji je popraćen fotografijom zagrebačke katedrale, te plakat “Iz jednoumlja u maloumlje” iz 1997., koji je funkcionirao kao promišljeni osvrt na političku situaciju.

Iz tog njihova subverzivnog odnosa prema stvarnosti izrasla su buntovna dizajnerska djela. To su prvenstveno plakati i kampanje za popularnu Stojedinicu, koja je u tom razdoblju bila ključni bastion borbe za pluralizam i slobodu medija u Zagrebu.

Primjerice, geslo “Gospodar svih valova” njihovo je maslo, kao i plakat koji prikazuje ispruženi srednji prst s natpisom 101. Poseban status imaju politički i rodno “nekorektne” razglednice kojima su na crnohumoran način reagirali na rastući nacionalizam, cenzuru, ali i borbu za ljudska prava u devedesetima. Recimo, “Smrt fašizmu, sloboda medijima”, “Sami smo si krivi” i Hrvatska zemlja zalazećeg sunca”.

Također, visoko kotiraju provokativno osmišljene ulaznice za legendarni zagrebački klub Jabuka, te ikonični omoti albuma hrvatskih rock bendova iz tog desetljeća, kao što su Psihomodo pop, Pips, Chips & Videoclips, kao i suradnja s etabliranim zvijezdama poput Severine, kad su dizajnirali omot s ćiriličnim i provokativnim elementima. Uz knjigu je predstavljeno i posebno vinilno LP izdanje s izborom pjesama s albuma za koje su Božesačuvaj oblikovali omote pa zato cijeli projekt funkcionira i kao presjek domaće rock-scene devedesetih.

Ipak, dvojac Božesačuvaj je najjači i najžešći u svojim duhovitim i ironičnim plakatima i radovima, kojima je komentirao aktualnu političku situaciju, tranziciju i promjene na kulturnoj sceni u doba stvaranja hrvatske države. Jedan od njih svakako se odnosi na plakat s parolom “50 godina živjeli smo u komunističkom grijehu, zato ćemo od sada 50 godina postiti”, kojim su podrugljivo komentirali nagli zaokret prema klerikalizmu i ekonomskim obećanjima.

Ti njihovi komentari na račun nacionalizma, cenzure, Crkve, medija i svakodnevnog konzumerizma, kojima su često prelazili granice, i danas izazivaju gorki osmijeh, ali i divljenje te pitanje kako je u to olovno vrijeme, kad se pod paskom HDZ-a tek stvarala demokracija, sve to bilo moguće. I pitanje bi li danas bili mogući takvi vizualni komentari bez sudskog epiloga.

No ne treba zaboraviti niti kazališne plakate i naslovnice knjiga, a osobito ne onu realiziranu za “Predviđanja – 30 velikih umova o budućnosti”, na kojoj su preletom aviona, godinu dana ranije, vizualno anticipirali napad na “Blizance” u New Yorku.

Svi njihovi projekti u monografiji popraćeni su novinskim tekstovima, dokumentima, komentarima, intervjuima i sjećanjima ljudi, stručnjaka i novinara, koji su oblikovali devedesete i vrednovali njihov rad, od dizajnera Mirka Ilića, sveučilišnog profesora Feđe Vukića i umjetnika Tomislava Buntaka pa do književnice Slavenke Drakulić i pisca Miljenka Jergovića.

Tako je proslavljeni hrvatski dizajner Mirko Ilić podsjetio da je s Miltonom Glaserom uvrstio dva plakata tandema Božesačuvaj u njihovu zbirku politički angažiranih plakata “Design Of Dissent” (Dizajn otpora), koja je objavljena 2005. godine.

Prvi je plakat s fotografijom starih partizana i natpisom “Mi smo se borili da biste se vi danas borili”, pod egidom “Stranka liječenih partizana iz 1993.”, koji se na ironičan način poigrava poznatim geslom iz doba socijalizma “Mi smo se borili da se vi danas ne biste morali boriti”. Tom jednom rečenicom dvojac savršeno sažima povijest od početka Drugog svjetskog rata do danas te preokrećući staro značenje pokazuje da se dogodilo upravo suprotno – nastavak rata partizana i ustaša. Taj plakat objavljen je u poglavlju Ex-Yugoslavia, među najboljim antiratnim plakatima, u kojemu su predstavljeni radovi iz bivše Jugoslavije i država nastalih nakon njezina raspada.

Drugi rad Božesačuvaj “Final solution – Adolf Filter” objavljen je u poglavlju Corporate World (Korporacijski svijet), a značajan je po tome što se na provokativan način poigrava s nacističkom ikonografijom – ratnom zastavom Wehrmachta na omotu kutije cigareta, upućujući na štetnost pušenja.

“U biti, riječ je o tome da proizvođače cigareta nije briga što masovno ubijaju ljude”, napominje Ilić te dodaje da, kao i u prethodnom primjeru, slika bez natpisa ili natpis bez slike ne bi funkcionirali i da donose moćan “statement”.

Darko Glavan je pripomenuo da su Uršić i Kuk proširili prostor grafičke slobode, pomaknuli granice sustava i ostali vjerni pankerskoj ideji dizajnerske pobune. Sveučilišni profesor dizajna Feđa Vukić osvrnuo se na plakat “Proglas Ministarstva za đabalebarenje, tulumarenje i parenje glede jubilarne godišnjice uskrsnuća Isusa nam Krista”, kojim su se mladi pozivali na Uskrsnu zabavu u popularnom klubu Jabuka. Veći dio plakata bio je zaplijenjen zbog “vrijeđanja vjerskih i nacionalnih osjećaja” i uslijedila je tužba, a kuriozitet je bio u tome što se ta hajka događala upravo u vrijeme održavanja njihove velike izložbe u Muzeju za umjetnost i obrt. Vladimir Maleković, tadašnji ravnatelj spomenutog muzeja, nazvao je njihov rad subverzivnim antidizajnom, građenom na duhovitim preokretima postojećih vizualnih klišeja, te istaknuo da se dvojac Božesačuvaj snažno suprotstavljao duhovnoj klimi devedesetih.

Jedan od luđih projekata svakako je kalendar za 1999. godinu koji su realizirali za tad najveću hrvatsku diskografsku kuću Croatia Records, koja je željela podići svijest o društvenim problemima kao što su rat, droga, sigurni seks, nasilje u obitelji, demografska obnova i ljubav prema životinjama. Naravno, mladi dizajneri ironično su komentirali ta nastojanja tadašnjeg hrvatskog društva te eksplicitno pokazali da su se te ideje pretvorile u obične floskule, postavši potpuno besmislene i bez ikakvog efekta. Zato su fotografije prilično kičaste i – prema njihovu objašnjenju – ljigave. Zanimljivo je da su za taj projekt uspjeli nagovoriti Miroslava Lilića, tadašnjeg direktora Croatia Recordsa, a dijelom i Jadran filma, da mogu koristiti fundus i ljude Jadran filma, dok je umjetnik Ivica Propadalo, tadašnji grafički urednik Croatia Recordsa, napravio kompletnu scenografiju.

“Bio je užitak raditi u filmskom studiju, osjećali smo se kao da nas je netko pustio u Disneyland”, izjavili su tom prigodom.

Kalendar je promoviran u Muzeju za umjetnost i obrt na spomenutoj izložbi. Da se mladi satiričari iz Božesačuvaj, kako je to primijetila Slavenka Drakulić, smjestivši ih u područje dizajnerskog aktivizma, ne ustežu ni pred raspelom, petokrakom zvijezdom, srpom i čekićem ili kukastim križem, pokazala je serija plakata “Grom i pakao”, kojima su 2005. godine ponudili hrvatskom pučanstvu genijalne slagalice te mu poručili “Složi sam svoju petokraku (raspelo, kukasti križ) i osvoji vrijednu nagradu”.

“Razmišljali smo kako demistificirati i raščlaniti simbole koji određuju svjetonazore – kukasti križ, raspelo, petokraka. Svi u biti znače jedno te isto – legalizaciju terora, gušenje demokracije, isključivost… U toku povijesti, u pojedinom trenutku, neki su bili legalni, a drugi zabranjeni, a onda opet obrnuto – zavisi u čijem se stadu nalazimo. Tražili smo način kako da momentalno nelegalne simbole izložimo u javnosti bez ikakvih konsekvenci”, izjavili su tom prigodom o toj “izložbi” na otvorenom.

Način su pronašli u rastavljanju tim simbola na sastavne dijelove – crtice, trokutiće i čovječuljke, a ne treba ni spominjati da je ideja poprilično uznemirila Zagrepčane s obzirom na to da je taj satirični vizualni komentar izašao u javnost u jeku masovnog brisanja svih tragova i simbola bivšeg režima i socijalističke prošlosti.