Povratak crnog proroka cyberpunka

William Gibson, američko kanadski pisac rođen 1948., ostao je upamćen kao “crni prorok” cyberpunk žanra u znanstvenoj fantastici. Autor je termina “kibernetski prostor” (“cyberspace”). Naziv se pojavio u kratkoj priči “Burning Chrome”, u kojoj se opisuje svijet kibernetičkog kriminala, i to desetljeće prije nego što je internet uopće nastao. Koncept je kasnije razradio u svojem debitantskom romanu “Neuromancer” iz 1984., koji se smatra temeljnim romanom novog književnog žanra – cyberpunka. Djelo je do sada prodano u više od 6,5 milijuna primjeraka i jedini je roman u povijesti koji je dobio sve tri velike nagrade za ZF stvaralaštvo: Nebula, Hugo i Phillip K. Dick Award. Osim cyberpunka, Gibson je, s Bruceom Sterlingom, s kojim potpisuje roman “The Difference Engine” iz 1990. godine, rodonačelnik steampunka, znanstveno fantastičnog podžanra koji uključuje retro-futurističku tehnologiju i estetiku inspiriranu industrijskim strojevima i dizajnom na parni pogon. Steampunk djela često su smještena u alternativnu povijest viktorijanskog doba ili na američku granicu, gdje je parna energija i dalje u uobičajenoj upotrebi, ili u izmaštane svjetove u kojima se koristi parna energija. Sterling i Gibson su svoje anakrone tehnologije i retro-futurističke izume prilagodili svijesti ljudi 19. stoljeća, uvodeći u svoja djela tehnologije i izmišljene strojeve na način na koji su to u svojim romanima činili H. G. Wells i Jules Verne. Drugi primjeri steampunka sadrže alternativne prikaze tehnologije u povijesnom stilu poput parnih topova, zračnih brodova lakših od zraka, analognih računala ili digitalnih mehaničkih računala.

Kad je imao 18 godina, nakon majčine smrti, Gibson prekida školovanje i besciljno, pod utjecajem beat književnika, poput Allena Ginsberga, Jacka Kerouaca i Williama S. Burroughsa, s čijim se djelima upoznao još kao 13-godišnjak, putuje po Sjedinjenim Američkim Državama i Europom. Godine 1967. emigrirao je u Kanadu, u kojoj i danas živi, kako bi izbjegao novačenje za rat u Vijetnamu, gdje je postao dijelom kontrakulturne hipi scene. U Kanadi je upoznao djevojku iz Vancouvera, s kojom se 1972. godine vjenčao. Upisuje se na University of British Columbia te završava studij engleske književnosti, na kojemu je pohađao i satove pisanja, nakon čega je napisao prvu pripovijetku “Fragments of Hologram rose”, njegovo prvo objavljeno djelo. Gibsonovi rani radovi su mračne priče o učinku kibernetike i računalnih mreža na ljude. Radnja Gibsonova kultnog “Neuromancera” smještena je u blisku, distopijsku budućnost. Prati računalnog hakera Casea kojega su umjetna inteligencija i traumatizirani bivši vojnik regrutirali u tim kako bi dovršili pljačku s visokim ulozima. “Neuromancer” je napisan pod utjecajem romana Raymonda Chandlera, stripova Jeana Girauda i romana “Goli ručak” Williama Burroughsa. Koncept za roman preuzeo je iz vlastite priče “Burning Chrome”, koju je napisao 1981. te u kojoj je prvi put opisan kiberprostor, digitalni prostor po kojemu ljudi mogu putovati, i “jacking in”, biomehanička metoda povezivanja ljudi s računalima, što su glavna obilježja cyberpunka. Gibson je izjavio da je pulp noir jezgra romana bila ključna za uspjeh “Neuromancera” kod čitatelja te naveo djela Dashiella Hammetta i Roberta Stonea kao glavne utjecaje na njegov stil. Roman je objavljen bez značajnije pompe, u jeftinom, meko ukoričenom izdanju. Međutim, vrlo brzo je postao underground hit, zahvaljujući usmenoj predaji, te ubrzo postao ultimativni hit koji je transformirao žanr znanstvene fantastike. U anketi časopisa Time iz 2005., “Neuromancer” je uvršten među 100 najboljih romana svih vremena.

“Periferal”, posljednji roman Williama Gibsona preveden na hrvatski, koji je objavio Hangar 7 u prijevodu Borisa Marciuša, izvorno je objavljen 2014. te predstavlja prvi dio takozvane “Jackpot” trilogije. Jackpot je naziv za period stagnacije koji započinje sredinom 21. stoljeća, kad uslijed klimatskih promjena dolazi do velikih suša, gladi, pandemije, političkog kaosa i anarhije, a to dovedi do smrti 80 posto globalne ljudske civilizacije i nestanka većine životinjskih vrsta. Unatoč krahu, znanstvenici su stvorili nanotehnologiju nazvanu Assemblers uz pomoć koje počinju obnavljati društvo. (Amazon je 2018. otkupio prava za “Periferal”. Serija je započela s razvojem u travnju 2018., a dovršena je i prikazana 2023. Sastoji se od osam jednosatnih epizoda. Riječ je o poprilično dobroj seriji kojoj su jedini nedostatak plošni likovi, što je karakteristika ZF žanra, gdje su likovi ujedno i simboli. Amazon je najavio i drugu sezonu, koja je naknadno otkazana zbog čestih štrajkova scenarista i glumaca.) Radnja romana odvija se u ruralnoj Americi 2030-ih i u futurističkom, postapokaliptičnom Londonu s početka 2100-ih. Glavna junakinja je mlada Flynne Fisher koja radi u lokalnoj 3D tiskari. Živi izvan grada, s bolesnom majkom, koja ima glaukom mozga u terminalnoj fazi, bratom Burtonom, ratnim veteranom koji je zadobio traumu mozga od kibernetičkih, taktilnih implantata, haptova, koji su mu usađeni u tijelo dok je služio u elitnoj haptičkoj izviđačkoj jedinici američkog marinskog korpusa. Riječ je o implantatima preko kojih vojnici nesmetano komuniciraju kao jedinstveni tim. U distopijskoj, postratnoj Americi iz 2030-ih jedine “industrije” koje postoje su neugledni i skučeni tržni centri i ilegalna trgovina metamfetaminima. Burton zarađuje za život igrajući računalne igre za druge naručitelje, koji mu plaćaju po pređenim nivoima igre.

Burtonu u tome, koristeći njegova avatara, pomaže sestra, koja je mnogo bolji igrač, jedan od najboljih u kiberprostoru, zbog čega Burton dobije ponudu od stanovite, navodno kolumbijske, tvrtke pod nazivom Milagros Coldiron da testira njihovu revolucionarnu aplikaciju koja sudionike odvodi u virtualnu stvarnost koja je toliko realistična da se gube granice između stvarnosti i “periferala”, alternativne stvarnosti koja odvodi Flyn u futuristički i pusti London s početka 2100-ih, sedamdesetak godina u budućnost. Roman izmjenjuje iskustva Flynne Fisher i iskustva Wilfa Nethertona, publicista koji živi početkom 22. stoljeća u Londonu. Flynne prihvaća posao i primjećuje da svijet igre sumnjivo nalikuje Londonu, ali je mnogo prazniji i futurističkiji. Pilotirajući sigurnosni kvadkopter, ona se brani od paparazzi dronova iz stana nepoznate žene u neboderu. Druge noći nakon toga svjedoči muškarcu i ženi na balkonu, gdje ženu očito ubija i jezivo proždire roj nanobota. Flynne nije sigurna je li to stvarno ili dio virtualne igre. Nakon ovog događaja Flynnovi se nađu na meti militanata, jer je na njihovu glavu raspisana višemilijunska novčana nagrada. Burton, koji se ne snalazi dobro u virtualnom svijetu, preuzima, sa svojim prijateljima, ratnim veteranima, među kojima se ističe Conner, trostruko amputirani veteran, koji koristi motorizirana invalidska kolica, sposobna za vožnju po cesti, obranu kuće Fisherovih u kojoj Flynn, istovremeno, putuje u virtualnu, odnosno alternativnu budućnost Londona.

Gibson, nažalost, prilikom pisanja nije imao, čini mi se, velikih književnih ambicija. Njegove romane, što podjednako vrijedi i za “Periferal” i za “Neuromancera”, jako je teško pratiti jer su prepune maštovitih tehnoloških izuma i novotarija, koje Gibson uvodi u radnju bez ikakvih dodatnih pojašnjenja, tako da čitatelju preostaje da ih sam vizualizira. Međutim, u načinu na koji spaja stvarnost i kiberprostor, brišući granice između njih, Gibson je neprikosnoven, neusporedivo bolji, rekao bih, od Lane i Lilly Wachowski, kreatora filmske franšize “The Matrix”. Ono što još izdvaja Gibsonove romane u odnosu na druga djela znanstvene fantastike, iz njezine distopijske niše je to što Gibson ne polazi od “naše” stvarnosti, već od svijeta koji je izmaštao u “Neuromanceru”. Iako je nastajao 2010-ih, u vrijeme ekspanzije mobitela i društvenih mreža, u “Periferalu” je ta tehnologija praktički prebrisana, odnosno ne postoji dvadesetak godina kasnije – 2030-ih. Jedini izum iz “naše” stvarnosti koji je Gibson prenio u svoju distopijsku Ameriku je napredni 3D printer. To je još jedan razlog zbog kojega je teško pratiti Gibsonova djela. Da biste do kraja uživali u Gibsonovim djelima, morate biti njegov fan. Ipak, fascinira, pa i u književnom smislu, Gibsonova imaginacija. Riječ je o piscu koji je u svojim djelima stvorio živ i dinamičan alternativni svemir, polazeći od originalnih, vlastitih vizija.