Život na rubu Pariza

Hrvatski su čitatelji, zahvaljujući iznimno spretnom prijevodu Marije Paprašarovski za Leykam International, dobili priliku čitati novi roman suvremene francuske autorice Faïze Guène “Volim jučer?”, manje od godinu dana nakon objave izvornika. Ovaj je roman svojevrsni nastavak “Volim sutra”, velikog nakladničkog i kritičkog hita iz 2004. godine, koji je svojedobno u nas objavio Sysprint. U trenutku objave romana “Volim sutra” Faïza Guène imala je svega devetnaest godina pa je izniman uspjeh romana bio donekle neočekivan. U prve dvije godine nakon objave roman je prodan u više od 400 000 primjeraka te preveden na dvadesetak stranih jezika. Objava je koincidirala s posljednjim velikim valom nemira u predgrađima francuskih gradova, nastanjenima pretežno stanovništvom migrantskog podrijetla te izrazitim zanimanjem šire javnosti za problematiku njihove problematične integracije u francusko društvo.

Pripovjedačica romana “Volim sutra” bila je Doria, petnaestogodišnja djevojčica marokanskog podrijetla rođena u Francuskoj. Radnja romana prati godinu dana njezina života te niz teškoća s kojima se ona i majka suočavaju nakon što ih je otac napustio (majčina nezaposlenost, financijske teškoće, nadzor socijalne službe, školski neuspjeh itd.). Doria je na duhovit način pripovijedala o svakodnevici u jednom od sjevernih pariških predgrađa, pritom artikulirajući vlastiti osjećaj nepripadanja dominantnom francuskom društvu.

Radnja novoobjavljenog romana “Volim jučer?” nastavlja se više od dvadeset godina poslije: Doria sada ima trideset i pet godina, živi u pariškom predgrađu Bondy u departmanu Seine-Saint-Denis, nezaposlena je frizerka i samohrana majka koja se suočava s nizom osobnih problema. Junakinja je odrasla, promijenila se, kao i društveni i politički kontekst u kojem živi. Kao i u prethodnom romanu, Doria s obiljem humora progovara o aktualnim društvenim problemima te izazovima života osoba koje pripadaju migrantskim zajednicama. Pripovijedajući izravnanim tonom, u razgovornom stilu, Doria na opušten i zabavan način progovara o ozbiljnim osobnim i društvenim problemima. Roman, naime, dotiče teme poput položaja žena u suvremenom društvu, majčinstva, jednoroditeljskih obitelji, društvenog položaja razvedenih žena, identitetskih propitivanja, rasizma, islamofobije, života pripadnika muslimanske zajednice u Francuskoj te gentrifikacije nekadašnjih radničkih i migrantskih četvrti.

Guène uspijeva napisati još jedan roman koji se odlikuje prepoznatljivim, neposrednim i duhovitim glasom pripovjedačice koja s obiljem lucidnost promatra i opisuje svijet oko sebe. Njezin se humor i ovom prilikom pretvara u sredstvo društvene kritike. Ovaj roman relativno jednostavne narativne strukture i radnje funkcionira kao svojevrsna društvena kronika suvremene Francuske u kojoj se osobna iskustva neraskidivo isprepliću s pitanjima identiteta, roda i klase. “Volim jučer?”, rekla bih ipak manje uspješan nastavak “Volim sutra”, može se čitati neovisno o prethodniku. Njime je Faïza Guène potvrdila stečeni status prepoznatljiva književnog glasa generacije francuskih autora migrantskog podrijetla, no rođenih i odraslih u Francuskoj.