Kad znanost postane izgovor za mučenje

Prva knjiga koju sam pročitala ove godine je “Mesar”, jer zašto bi nova godina započela optimizmom kad može surovim realizmom? Ovdje je riječ o mračnoj povijesnoj fikciji koja se temelji na stvarnim dokumentima iz 19. stoljeća, a u kojoj pratimo karijeru, blago rečeno, kontroverznog liječnika dr. Silasa Weira. Istina nije lijepa i dobivamo štivo koje se bez zadrške suočava s nezamislivim nasiljem, moći i duboko ukorijenjenim zabludama znanosti. Sami prolog nam jasno daje na znanje da nije riječ o ugodnom štivu i da je potreban snažan želudac. Dr. Silas Weir je ambiciozni liječnik koji postaje upravitelj umobolnice za žene. To 19. stoljeće je period u kojemu su granice između znanosti, pseudoznanosti i nasilja nejasne. Weir gradi reputaciju inovatora i reformatora, a ono što je počelo kao želja za znanstvenim napretkom pretvara se u okrutne demonstracije moći i dehumanizaciju pacijentica. Riječ je o prošlosti u kojoj su žene, pretežno one siromašne, gluhonijeme ili društveno nepoželjne, zatvarane i protiv svoje volje podvrgnute brojnim nehumanim, invazivnim zahvatima. Osim amputacije, razni kirurški zahvati vezani su za reproduktivne organe, kao na primjer sterilizacija, s obzirom na to da su se ženski mentalni poremećaji povezivali s maternicom.

Roman je strukturiran kroz Weirove medicinske zapise, svjedočanstva i perspektivu njegova sina koji pokušava razumjeti i opravdati njegove postupke. Autorica Joyce Carol Oates piše vrlo oštro i analitično. Začudila sam se kako je uspjela jednu tako neugodnu, tešku, mračnu temu predstaviti sofisticiranim stilom. Ovo je roman koji je relevantan na više razina – tjera na razmišljanje o etičkoj odgovornosti, znanstvenoj moći i hrabro postavlja pitanje gdje prestaje znanost, a počinje tortura? Kako se bližimo kraju postaje jasno da antagonist nije samo Weir nego cijela ideologija koja je dopustila da okrutnost postane sinonim za znanost.