Humor i bol antike

Upravo sam posvećena knjizi koja je nedavno stigla u izdanju Hena coma u sjajnom prijevodu Miše Grundlera. Riječ je o “Glorious Exploits”, “Slavnim podvizima”, romanu mladog irskog pisca Ferdije Lennona, koji je za svoj prvijenac dobio nekoliko vrijednih nagrada. Naizgled je riječ o povijesnom romanu. Radnja je smještena u Sirakuzu 412. godine prije Krista, nakon sloma atenske vojske na Siciliji. No Lennon ne piše rekonstrukciju prošlosti. On antički svijet pretvara u prostor koji diše, govori i pulsira suvremeno, a da pritom ne izgubi ni mrvicu povijesne uvjerljivosti. To je možda i najveće postignuće ovog romana. Iz ideje da dvojica Sirakužana među atenskim zarobljenicima postave Euripidovu “Medeju” nastaje priča koja istodobno govori o umjetnosti, prijateljstvu, moći pripovijedanja i apsurdu rata. O empatiji, možda i ponajviše.

Lennon u svojim satiričnim “Slavnim podvizima” s nevjerojatnom lakoćom spaja grub humor s dubokom tugom, a upravo taj neprestani prijelaz između smijeha i tragedije daje romanu njegov jedinstveni ritam. Posebno me osvojio pripovjedački glas – duhovit, neposredan i potpuno oslobođen patosa. Rijetko se događa da povijesni roman zvuči toliko svježe, kao da je napisan bez ikakvog tereta vlastite erudicije, premda je očito da iza njega stoji temeljito istraživanje. Ovo je roman koji antičku Grčku promatra na osebujan, nov način. Pokazuje nam, zapravo, koliko su ljudska slabost, taština, suosjećanje i potreba za pričom bezvremenski.

Trenutno sam se okrenula knjizi koju nisam do kraja pročitala, ali me već nakon prvih poglavlja oduševila. Riječ je o djelu Benjamina Labatuta “Kada više ne razumijemo svijet” (Vuković & Runjić). To je jedna od onih knjiga koje je teško smjestiti u ladicu. Spoj eseja, biografije, popularnoznanstvene literature i fikcije daje djelu iznimnu pripovjednu snagu, jer se činjenice i književna imaginacija odlično nadopunjuju. Labatut se kreće na granici činjenica i fikcije s tolikom sigurnošću da se brzo prestanete propitivati gdje završava dokument, a počinje književna imaginacija. Prva priča, posvećena kemičaru Fritzu Haberu, pokazuje koliko je taj postupak moćan. Haber je čovjek čije je otkriće omogućilo proizvodnju umjetnih gnojiva i doslovno prehranilo milijune ljudi, ali je isti znanstveni genij otvorio put razvoju kemijskog oružja i razornim posljedicama koje će obilježiti 20. stoljeće. Pri tome autora zanima onaj trenutak u kojem se veliko otkriće pretvara u etičku dilemu, a ljudska genijalnost počinje pokazivati svoje tamno lice.

Budući da sam profesionalno više uronjena u fikciju, ovdje me je spoj književnosti, povijesti znanosti i filozofskog promišljanja najviše privukao. Labatut piše zavodljivo, pametno, promišljeno. Kada govori o kemiji ili fizici, imate osjećaj da čitate vrhunsku književnost, a ne knjigu o znanosti. To je autor kojem ću svakako posvetiti više pažnje.