Rijeka bez iluzija

“Tečaj reinkarnacije” počinje okrutnim ubojstvom na rubu Rijeke, i nema sumnje da mu je povod ljubavni trokut. No napeti se krimić odjednom vraća u prošlost, postajući priča o djevojci koju život nije pomazio nego je donio pred nju teške, velike izazove. Mora ih prebroditi sama, odrast će preko noći.

Od njenih ljubavnih i životnih jada ubrzo zaboravimo na ubojstvo s početka romana, ono nas ponovno iznenadi na kraju knjige, i učini, zanimljivo je, da poželimo opet pročitati početak kako bismo priču zaokružili. A kad već iznova pročitamo početak, zašto još jedanput ne pročitati roman do kraja? Tako se, u dahu, knjiga pročita dvaput.

Napisao ju je Vlado Simcich Vava, legenda riječke rock scene. Tko poznaje “grad koji teče”, i njegove ljude, prepoznat će ga u Vavinu stilu, a pogotovo u Berinu liku. “Stariji je tip, na neki način običnjak, softver-majstor najprije u novinskoj kući, a potom, uspješnije, u banci. Iskričav, načitani erudit rastresenog pogleda… nešto visoko zapaljivo u njemu bilo je udica za njezinu žudnju…”. Bero je blijed, zalizane kose i ciničnog osmijeha, iz nakrivljene usne često mu visi cigareta. Nije baš ljubazan niti pristupačan. U slobodno vrijeme odlazi u zadimljenu rokersku birtiju, kakvih u Rijeci još ima.

Neda nije obična djevojka. Prelijepa je, ali zabrinjavajuće hladnog odgovora na tragediju koja joj se dogodi. Ide hrabro kroz život, no nešto “u startu” nije u redu s njenim emocijama, što se potvrđuje i na kraju priče. “Bila je najčešće osamljena, a prisnost je teško postizala… Ponekad je odavala dojam kao da je ona zima, stvrdnuta i ledena…”. Neda je rastrgana između nabujaloga konzervativizma u društvu i svoje divlje prirode – posvećena je vjeri, redovita je na misama, no s druge strane ne živi život kakav religija zagovara. Svima koji stoje na pravoj strani povijesti u ovom će, postistina društvu nabujalog fašizma, svakako biti zanimljiva i epizoda s Nedinim ocem i susjedom koji veliča ustaštvo – očeva mala diverzija je slatka, oslobađajuća epizoda kakvu bi svatko od nas jedanput u životu želio izvesti.

Vavin je roman roman o Rijeci danas, o Hrvatskoj danas, o životima koje, kako to kaže Jagna Pogačnik u svom slovu o knjizi, “ni misa ni tečaj reinkarnacije ne dovode ravno do spasenja ili nirvane”.

Krimić je, ljubavni je roman, ali prije svega roman o životima koje je dotaknuo rat pa teško poraće, divlji kapitalizam, vrijeme izgubljeno za gradnju boljeg, normalnijeg društva. Simcich ne zanemaruje ni ostale likove u životu Nade i Bere, priča priču svakog od njih, daje pozadinu, profil. Na kraju to bude cijela mala galerija likova – presjek hrvatskog prosjeka.

“Tečaj reinkarnacije” s takvim tečajem nema veze, metafora je to za neke nove početke i nadanja. No što ako iza novog početka stoje teške, pogrešne odluke i potezi koje nije moguće izbrisati? Možemo krenuti iznova, ali će stari izbori i nadalje oblikovati i diktirati naš put. Dobar, baš dobar roman.

Simcich je studirao hrvatski jezik i književnost, a tijekom studija krenuo je i u rock’n’roll vode. Svirao je s Lauferom, Parafom i drugima, surađivao s omladinskim listom Val, osnivač je i neformalne književne skupine Ri Lit, autor glazbe za dokumentarni film “Bosanoga” Morane Komljenović… Ako želite upoznati Rijeku, morate znati i tko je Vava, čitati njegove knjige.